milos kobilic i vojvoda stepa mogu,antifasisti ne mogu

[tabor]

Piše: Mirko ŠAGOLJ
24/12/05

Ulica Azize Šaćirbegović

U Općinskom vijeću Novo Sarajevo inicirana je promjena naziva ulice koja nosi ime Azize Šaćirbegović. Ovoj inicijativi, iza koje personalno stoji vijećnik SDP Ibrahim Čomić, prethodili su takvi zahtjevi iz mjesnih zajednica Hrasno i Hrasno Brdo kroz koje ulica prolazi.

Bilo je samo pitanje vremena kada će se pojaviti zahtjev da ova ulica ponovo promijeni naziv. Ranije je imala dva naziva – Srebrenička i Ivana Krndelja – i jedna je od najprometnijih u Novom Sarajevu, pa i u cijelom Gradu. Za vrijeme agresije na BiH i opsade Sarajeva, dok je na vlasti u glavnom gradu BiH bila samo Stranka demokratske akcije, došlo je do masovne promjene naziva ulica. Doduše, u komisiji za promjenu naziva ulica nisu bili samo članovi SDA ni samo pripadnici bošnjačkog naroda. Bilo je tu uglednih pojedinaca i druge nacionalnosti. Nazivi ulica mijenjani su preko noći. Već tada je bilo više nego jasno da je pristup bio krajnje ideološki obojen i da je bio izrazito naklonjen samo jednoj nacionalnoj opciji – bošnjačkoj.

Ruku na srce, imalo se tu šta promijeniti. Nije, na primjer, bilo logično ni povijesno-politički utemeljeno da tri ulice koje se, s kratkim prekidom, naslanjaju jedna na drugu kroz cijeli grad, nose imena trojice srpskih vojskovođa – od Kosova do Prvog svjetskog rata – Miloša Obilića, Vojvode Stepe i Vojvode Putnika - koji sa Sarajevom nemaju nikakve veze. A bilo je i drugih naziva koji ne bi mogli izdržati objektivne kriterijume.

Bilo je, dakle, razloga da se nazivi nekih sarajevskih ulica preispitaju. Ali, šta se, pri tome, dogodilo? Dogodile su se dvije nedopustive stvari: prvo, stradali su nazivi većeg broja ulica koje su nosile imena istaknutih antifašista i boraca NOR. Bilo je tu uklanjanja i drugih obilježja, pa i vandalskog uklanjanja bisti iz parka ispred Ekonomskog fakulteta. Oni koji su odlučivali o zamjeni njihovih imena u nazivima sarajevskih ulica, ispoljili su visok stupanj netolerancije prema ideji na kojoj je i nastala današnja nezavisna i suverena BiH – prema ideji antifašizma. U tom nasrtaju na jedan dio naše prošlosti jedva je odbranjen i dio ulice koji nosi ime Josipa Broza.

U isto vrijeme, nekritički su sarajevskim ulicama davana imena, i to bez izuzetka, svim pripadnicima organizacije “Mladi muslimani”, mahom drugovima Alije Izetbegovića iz nekog od njegova dva zatvorska perioda, pa i nekima koji su, sigurno, bili na strani fašističkog okupatora iz vremena Drugog svjetskog rata. Glavni kriterijum je bio – da je pripadao nacionalističkoj organizaciji “Mladi muslimani” i da je bio Izetbegovićev prijatelj.

U takvom nasrtaju na nazive sarajevskih ulica, i Aziza Šaćirbegović je dobila svoju ulicu. Sve njene zasluge i za Sarajevo i za BiH svode se na to da je bila supruga zatvorskog druga Alije Izetbegovića iz njegove prve mladomuslimanske faze i majka Izetbegovićevog ministra vanjskih poslova i ambasadora u UN koji, kao američki državljanin, nije znao ni svoj maternji jezik kad je postao ministar i koji je kao ambasador pljačkao ovu zemlju. Napustila je BiH još u svojim studentskim danima i nikada se u nju nije vratila.
Nije Aziza Šaćirbegović jedina osoba koja je sigurno nezasluženo dobila svoju ulicu u ovoj BiH. Ona je čak bezazlen slučaj u odnosu na brojne druge van Sarajeva. Puna je BiH obilježja koja se na njenom tlu ne bi smjela nalaziti ni pet minuta - naziva ulica najistaknutijih fašista iz Drugog svjetskog rata - četnika i ustaša, pa i takvih kao što je Draža Mihailović.

Inicijativa iz Općinskog vijeća Novo Sarajevo o promjeni naziva ulice Azize Šaćirbegović može poslužiti kao povod da se na jedan civiliziran, tolerantan i argumentiran način stave preda se nazivi entiteta, gradova, ulica, objekata, sva obilježja koja su nastala kao rezultat agresije, genocida i nacionalističke euforije u ovoj zemlji i da se umjesto nacionalističkih kriterijuma, primijene civilizirani, općeprihvatljivi kriterijumi.

Ako se to ne uradi, niti će Sarajevo ikada biti glavni grad cjelovite i multietničke države Bosne i Hercegovine, niti će ovakva Bosna i Hercegovina ikada biti cjelovita multietnička država. Od raspada je neće moći spasiti ni svemoćne Sjedinjene Američke Države.